- Treba znati koje namirnice sadrže masnoću ili se pretvaraju u masnoću, da biste ih mogli izbaciti iz prehrane.
- Treba pomoći jetri da preradi organske sastojke radi filtriranja i raspoređivanja
- Treba potrošiti suvišnu masnoću povećavajući tjelesnu aktivnost
Odakle dolazi masnoća koja se taloži u organizmu?
Iz masnih namirnica : masno meso, maslac, ulje, mliječni proizvodi. Iz ugljikohidrata, koji su u velikoj mjeri uzrokom pretilnosti.
Oni se zapravo pretvaraju u masnoću, koja se podmukla i nepotrošena taloži u organizmu. Tijelo ne zna kako se osloboditi pa je sprema u rezervu. Čini se logičnim ne dozvoliti da se to dogodi ili barem što više usporiti taj proces trošenjem masnih kiselina koje nastaju kao rezultat probave. Da bismo ih potrošili, potrebno je povećati potrošnju kalorija. Kako pomoći jetri da organske sastojke koje prima pretvori u energiju koju organizam može iskoristiti? Prije svega tako što joj nećemo davati previše posla, koji ona ne može obaviti i treba djelovati na razini usta i želuca. Tako ćemo omogućiti crijevima da lakše obave svoju ulogu, odnosno da predaju krvi sastojke koji su potrebni organizmu, bez popratnih pojava kao što su fermentacija i napuhnutost.
Stoga bi trebalo ne jesti puno, ali isto tako pri unošenju hrane slijediti određen slijed. Kako potrošiti što više masnoće koja nastaje u procesu probave ? Ta masnoća se stvara na različite načine, ovisno je li unešena kao masnoća ili je nastala transformacijom od ugljikohidrata. Neki se radije odlučuju za namirnice koje se polaganom transformacijom pretvaraju u mast. Kada je masnoća (u obliku masne kiseline) tu, treba se svesti na najmanju moguću mjeru.
Poznato nam je da se energija u našem organizmu troši na dva načina: pod utjecajem naše volje i neovisno o volji. I na jedan i na drugi način možemo utjecati, ali treba upamtiti slijedeći jednostavan, gotovo djetinjast princip:
što se više krećete - toliko više kalorija trošite!
Svima je poznato da tjelesna aktivnost i kisik pomažu eliminaciji otpadnih tvari koje se nakupljaju u organizmu. Međutim, manje je poznato da se i pri samoj probavi više troši energija. Valja dakle staviti u pogon sve organe koji su povezani. To je gotovo neprestan posao i jednog dana će netko možda izračunati koliko se energije troši pri žvakanju, želučanom lučenju, radu crijeva i jetre. Sigurno će doći do zanimljivih podataka!
